Upravljanje kreditnim portofoliom (rizikom) osiguravajućeg društva 1. dio

Upravljanje kreditnim portofoliom (rizikom) osiguravajućeg društva 1. dio

43
0
PODIJELI

Piše dr. Edin TASO

UVOD

U ovom članku predstavljen je model upravljanja kreditnim portfoliom osiguravajućeg društva s posebnim osvrtom na mjere prevencije od rizika kredita odobrenog pod komercijalnim uslovima, kreditnu analizu i na kontinuirani monitoring poslovanja dužnika (implementacije kreditiranog investicionog projekta) u periodu otplate kredita s ciljem blagovremenog otkrivanja eventualnih poremećaja u poslovanju dužnika koji mogu povećati kreditni rizik i dovesti do kreditne delinkvencije dužnika i do štetnih posljedica za kreditora, a u cilju blagovremenog preduzimanja ugovorenih mjera za zaštitu interesa kreditora. Sve radnje preduzete u cilju prevencije od kreditnog rizika su spojene sa određenim troškovima za kreditora, te njihova nadoknada treba biti uračunata u cijenu kredita tj. ugovorenu kamatu i kolateral u skladu sa procijenjenim rizikom kreditiranja određenog komintenta i njegovog investicionog projekta za koji traži kredit.  

Budući da se kreditne obaveze mogu vratiti iz dobiti, i/ili prihoda od prodaje dijela imovine i vrijednosnih papira i/ili iz drugih kredita, to zajmodavca primarno interesira sposobnost dužnika-korisnika kredita da posluje likvidno i profitabilno, bez dodatnog zaduživanja. Poslovni uspjeh kompanije-dužnika i uspjeh kreditiranog investicionog programa zavise od niza finansijskih, tržišnih, proizvodnih, kadrovskih i drugih poslovnih faktora, kao i od uticaja okruženja, ali uvijek i na prvom mjestu je stručnost, odlučnost i poštenje menadžmenta dužnika-investitora da upravlja i realizuje kreditirani poslovni projekat u planiranom roku ostvarujući pritom planiranu likvidnost, profitabilnost, finansijsku stabilnost i konkurentnost na tržištu.  

Kreditori pri odobrenju kredita trebaju prethodno izvršiti sve prethodne provjere investitora-kandidata za kredit, a primarno njegovo tekuće i poslovanje i kreditnu istoriju u prethodnom periodu (najmanje u prethodne tri godine), ponudu i tražnju na tržištu, te njegov razvojno-investicioni plan, mogućnosti korisnika kredita da posluje likvidno, stabilno i profitabilno i da otplati kreditne obaveze prema njihovom dospijeću u ugovorenoj dinamici.

Radi obezbjeđenja zadovoljavajućeg stepena sigurnosti naplativosti dospjelih kreditnih obaveza, kreditor treba prethodno provjeriti (analizirati) osjetljivost investicionog projekta i ukupnog poslovanja korisnika kredita u budućnosti u slučaju ako se ne ostvare, odnosno pogoršaju uslovi poslovanja u odnosu na investicioni plan (npr. pad prodaje, problemi sa naplatom, obezbjeđenjem sirovina, energenata pod planiranim cijenama i rokovima plaćanja i slično).

Pored ocjene investicionog plana, analize prethodnog i praćenja tekućeg i budućeg ukupnog poslovanja investitora/dužnika u periodu otplate kredita, kreditor treba da insistira i ugovori istovremeno (po mogućnosti većinsko) učešće i samog dužnika-korisnika kredita u investiranju investicionog projekta za koji traži kredit.

Uz prethodne mjere, uz ugovaranje odgovarajuću visinu kamate na odobreni kredit srazmjerno procijenjenom kreditnom riziku kreditor treba ugovoriti i u sudu, odnosno kod ovlaštenih organa registrovati sredstva obezbjeđenja uredne otplate kreditnih obaveza (odgovarajuću hipoteku, kvalitetan zalog, jemstvo i sl.) i to u lako naplativom obliku i čija je vrijednost (utvrđena pouzdanim i stabilnim cijenama) veća od potraživanja kreditora i dovoljna da potpuno obešteti kreditora za slučaj gubitka glavnice, kamate i troškova naplate (tzv. prvoklasni kolateral).

Ključne riječi: Krediti, kreditni rizik, kreditni portfolio, investicioni plan, ocjena investicije, kreditni dužnik, kreditor-osiguravajuće društvo

2. KREDITNI RIZIK

Glavni rizik zajma/kredita kojeg je osiguravajuće društvo odobrilo korisniku kredita pod komercijalnim uslovima otplate jeste rizik od neizvršavanja kreditnih obaveza i docnje u otplati dospjele kamate i rate glavnice kredita od strane dužnika/zajmoprimca u rokovima i iznosima prema zaključenom ugovoru o kreditu i otplatnom planu, zbog čega za osiguravajuće društvo kao zajmodavca/kreditora mogu nastati gubici glavnice, kamate i po osnovu troškova naplate.

Uobičajeni kreditni rizik iz osnova datih komercijalnih zajmova zavisi od uspješnog operativnog poslovanja korisnika kredita-dužnika i njegovih mogućnosti za uredno otplaćivanje dospjele glavnice i kamate iz ostvarenog profita i likvidnih sredstava. No, uporedo s procjenom i ostvarivanjem stabilnog, likvidnog i profitabilnog poslovanja, potrebno je obezbijediti i adekvatne sekundarne izvore za naplatu potraživanja i obeštećenje kreditora (hipoteku, bankarsku garanciju, jemstvo i sl.) u vrijednosti koja je veća od moguće štete za kreditora usljed kreditne delinkvencije dužnika.

Problematičnom ili delinkventnom kreditu u pravilu prethode finansijski problemi u poslovanju dužnika. Glavne karakteristike finansijskih problema kompanije-dužnika su: nelikvidnost, gubitak, prekomjerna zaduženost (naročito kratkoročna), spori obrti zaliha, kupaca (spora naplata potraživanja), nepovoljni rokovi plaćanja obaveza dobavljačima, prezaduženost, otežana nabavka roba, pogoršani odnosi sa dobavljačima, smanjenje prihoda, povećanje varijabilnih troškova (zbog škarta, loma i kvara, nekvalitetne sirovine, neispravne opreme, neobučene radne snage) i, posljedično, smanjenje bruto marže, dodatno zaduživanje, nepredviđeni visoki fiksni troškovi, posebno kamata, netransparentnost finansijskih i drugih informacija o poslovanju dužnika, izbjegavanje poreskih i drugih obaveza, nedovoljna iskorištenost proizvodnih, distributivnih, ljudskih potencijala, zatim djelimično napuštanje primarne djelatnosti i započinjanje novih poslova, promjene vlasnika kod dužnika, itd. Stoga je neophodno ugovoriti najmanje kvartalni monitoring kreditiranog privrednog subjekta i njegovog prvenstveno finansijskog poslovanja.

Prema važećim propisima, u Federaciji BiH osiguravajuće društvo može plasirati do 20% tehničkih rezervi (a do 10% po jednom korisniku kredita) u zajmove osigurane založnim pravom na nekretnini, ako je založno pravo upisano u zemljišnoj knjizi u BiH ili zemlji članici Evropske unije, te ako vrijednost zajma nije veća od 40% vrijednosti nekretnine procijenjene od ovlaštenog procjenitelja.

Prema važećim propisima o bankama, u Federaciji BiH banka je dužna tokom trajanja ugovora o kreditu redovno, a najmanje jednom mjesečno, procijeniti i knjigovodstveno evidentirati očekivane kreditne gubitke i izvršiti raspoređivanje prema nivou kreditnog rizika u jednu od slјedećih kategorija: a) nizak nivo kreditnog rizika (1) engl. performing (izloženosti sa niskim kreditnim rizikom po kojima dužnik ne kasni sa otplatom duže od 30 dana), b) povećan nivo kreditnog rizika (2) engl. underperforming (izloženosti kod kojih se rizik nakon početnog priznavanja značajno povećao, docnja u otplati kreditnih obaveza je duža od 30 dana) i c) nivo kreditnog rizika 3 – izloženosti kod kojih je nastalo umanjenje vrijednosti, odnosno izloženosti u statusu neizmirenja obaveza engl. non-performing (izloženosti kada je ispunjen jedan ili oba od slјedećih uslova:  dužnik kasni sa otplatom dospjelih obaveza prema banci duže od 90 dana u materijalno značajnom iznosu, i/ili drugi – banka smatra izvjesnim da dužnik neće u potpunosti izmiriti svoje kreditne ne uzimajući u obzir mogućnost naplate iz kolaterala engl. Unlikeliness to Pay – UTP).

Rizik od bankrotstva dužnika (Altman Z Score model)[1]

Ocjena rizičnosti investicije u kopmaniju može se vršiti i prema procjeni rizika od bankrotstva pomoću tzv. “Zeta–score” modela. Prema ovom pokazatelju, ako je izračunata vrijednost Z score koeficijenta ispod 1,81 kao donje granice, tada se perspektive kompanije vezuju za bankrot. Ako je zbirna vrijednost ovog pokazatelja veća od 2,99,  tada se kompanija smatra zdravom tj. finansijski stabilnom i kreditno sposobnom. Izračunati koeficijent za pojedinačnu kompaniju opravdano je uporediti sa ostvarenim koeficijentom konkurencije, odnosno prosjekom grane. Ovaj model je razvio A. Altman 1968. i u istraživanje je uključio 66 kompanija u industriji sa 33 para kompanija koje su pripadale različitim grupama. Sve kompanije koje su bankrotirale između 1946. i 1965. su imale Z score ispod 1,81 a one sa Z scorom većim od 2,99 nisu otišle u bankrotstvo. Altman je 1977.godine redefinisao granice u ovom modelu i to: ako je Z score oko ili preko 2,675 kompanija se ocjenjuje finansijski zdravom, a ako je Z score ispod ove vrijednosti može se očekivati da će kompanija bankrotirati.

Rizici u različitim fazama životnog ciklusa kompanije – klijenta

Za procjenu rizika (investiranja-kreditiranja) poslova neke kompanije važna može biti i procjena pozicije te kompanije u odnosu na fazu životnog ciklusa. Svako privredno društvo, odnosno njegovi poslovi, profitni centri, proizvodi i/ili usluge, u vijeku poslovanja u pravilu prolaze kroz sljedeće faze: (1) uvođenje na tržište, (2) rast, (3) zrelost i (4) ispadanje (nestanak) sa tržišta, sa različitim periodima zadržavanja odnosno vremenskog trajanja svake od ovih faza.

Cilj svake uspješne kompanije je da se što duže zadrži u fazi zrelosti i rasta, da što prije dostigne stabilnu zadovoljavajuću ako ne i lidersku poziciju na tržištu obezbjeđujući tekuću i dugoročnu likvidnost i finansijsku stabilnost, stabilan profitni potencijal odnosno stabilno tržišno učešće mjereno prihodima od prodaje i stabilne/rastuće profite, a da se što kraće zadrži u fazi uvođenja. Kreditor mora punu pažnju posvetiti i utvrditi u kojoj razvojnoj fazi se nalazi investitor-podnosilac kreditnog zahtjeva odnosno posao/investicija koju namjerava sufinansirati iz kredita. Osiguravajuće društvo kao kreditor treba primarno plasirati zajmove u zrele stabilne kompanije koje su solventne, likvidne, profitabilne, koje su tržišni lider ili do lidera i koje se svrstavaju isključivo u prvi nivo kreditnog rizika.

3. KREDITNA ANALIZA I OCJENA OSJETLJIVOSTI INVESTICIONOG PROJEKTA OD STRANE KREDITORA

Prije odobravanja kredita, kreditor obavezno vrši kontrolu kreditnog zahtjeva i priloga i analizira faktore od kojih zavisi kreditna sposobnost kompanije-tražioca kredita. U pravilu, kreditna analiza obuhvata pet elemenata (5C): karakter zajmotražioca (character), njegov kapital (capital), proizvodni i finansijski kapacitet (capacity), kolateralno obezbjeđenje kredita (collateral) i uslove poslovanja zajmotražioca (condition).

U ovom članku je kao primjer obrazložen postupak i metode kreditne analize jedne privatne kompanije koja se bavi proizvodnjom i prodajom vlastitih proizvoda na lokalnom tržištu koja je podnijela zahtjev za dugoročni kredit domaćem osiguravajućem društvu kao kreditoru pod komercijalnim uslovima.[2]

Analiza poslovnog potencijala i postignutih rezultata u prethodnom periodu

Potrebe tržišta prodaje za visokokvalitetnim proizvodima investitora rastu u kontinuitetu, što se vidi iz tabele ostvarene količine i vrijednosti prodaje u protekle tri godine:

Tokom 2019. godine instalisani kapaciteti proizvodnje su prosječno iskorištavani sa 78% uz prosječnu dnevnu proizvodnju i prodaju 7.780 komada raznih gotovih proizvoda.

Ova firma je u stoprocentnom privatnom vlasništvu. Investitor je svoj ukupan dosadašnji razvoj materijalne osnove proizvodnje i prodaje finansirao iz sopstvenog kapitala i akumulirane dobiti odnosno ostvarene dobiti u tekućem poslovanju i to:

Konkurencija: Na istom tržištu posluje i vrlo jaka domaća konkurencija. Međutim, investitorovi proizvodno-prodajni pogoni u velikom gradu su raspoređeni na potrošački frekventnijim i atraktivnijim lokacijama od konkurencije. Zatim, u ponudi investitora su u svakom trenutku svježi proizvodi tokom dana koji se ne transportuju vozilima kao kod konkurencije (koja distribuira proizvode od proizvodnih pogona do prodajnih mjesta jednom ili najviše dva puta u toku dana). Također su po osnovu nižih transportnih troškova prosječne prodajne cijene investitorovih proizvoda niže i konkurentnije. Investitorov obim proizvodnje u mini pogonima je manji, ali frekventniji (mjereno prema dnevnom obrtu proizvodnje, zaliha i prodaje) od konkurencije te je utoliko i kvalitetniji, traženiji i finansijski efikasniji.

Poslovna strategija i razvojni planovi podnosioca kreditnog zahtjeva

Ako kompanija nema definisanu poslovnu strategiju (ciljeve poslovanja i načine kako ih postići po svim segmentima njene poslovne strukture, po svakom proizvodu i usluzi), tada u startu ima ozbiljan problem sa mogućim problemima u poslovanju, a naročito u investicionom  poslovnom razvoju. U pravilu, menadžmentu kompanije su na raspolaganju različite poslovne strategije i njihove kombinacije: strategija rasta, strategija diferenciranja (kvaliteta i cijene), strategija konsolidacije, resegmentiranje, dezinvestiranje, kao i kombinacije navedenih poslovnih strategija po različitim proizvodima i uslugama i tržišnim segmentima.

Dosadašnja razvojna strategija ove kompanije se zasnivala na samofinansirajućem održivom rastu i razvoju mini proizvodno-prodajnih pogona na atraktivnim-frekventnim lokacijama-potrošačkim centrima u Velikom gradu usklađenom sa potrošačkim potrebama lokalnog tržišta. Na taj način investitor je obezbjeđivao trenutno svježu asortimansku ponudu gotovih proizvoda u svojim prodavnicama lociranim neposredno uz proizvodne pogone. Istovremeno je izbjegavao visoke transportne troškove, osim minimalnih za distribuciju gotovih proizvoda nekolicini velikih potrošača u blizini vlastitih proizvodno-prodajnih pogona. Na određenim proizvodima u njegovoj asortimanskoj ponudi uspješno je realizirao i strategiju diferenciranja od konkurencije po kvalitetu i cijenama. Iste strategije investitor planira realizirati i u budućem razvoju i poslovanju, a na osnovu istraženih tržišnih potreba i planova širenja naselja i potencijalnih tržišta prodaje. Ova kompanija je planirala ostvariti godišnji rast srazmjeran ostvarivanom u poslovanju u prethodnom period od 2,44% do 8,99% u punom razvoju ovog poslovnog projekta.

Investitor planira i u budućnosti realizirati rast prodaje i poslovanja, uravnotežen sa tržišnim potrebama i povećanje dnevnog proizvodno-prodajnog kapaciteta sa 10.000 na 14.000 komada gotovih proizvoda dnevno u dva nova proizvodno-prodajna pogona koje namjerava otvoriti i opremiti za proizvodnju i prodaju u novoizgrađenim naseljima Velikog grada u kojima su već otvorene pijaca, te nove osnovna odnosno srednja škola. U prvoj planskoj godini investitor planira zaposliti novih 7 radnika u proizvodnji i u prodaji, a u punom razvoju projekta još 8 novozaposlenih radnika i to u proizvodnji za 4 i 4 u prodaji i distribuciji.

Start nove proizvodnje: Planirano je da ovaj projekat starta 1. januara 2020. godine sa izgradnjom i opremanjem dva nova proizvodno-prodajna pogona i to jedan na novoj pijaci, a drugi u neposrednoj blizini nove osnovne i srednje škole. Kapacitet dnevne proizvodnje oba pogona bit će 4.000 komada gotovih proizvoda „A”, „B” i „C” koji će paralelno uz postojeće proizvodno-prodajne pogone povećati ukupni kapacitet firme na 14.000 komada proizvoda dnevno. Na novim pogonima će raditi postojeći obućeni radnici uz novozaposlene koji će se u međuvremenu (u periodu dvomjesečne izgradnje i opremanja novog pogona) obučiti radeći u postojećim proizvodno-prodajnim pogonima kompanije. Proizvodnja i prodaja u novim pogonima treba da starta za dva mjeseca od početka radova tj. od 1. marta 2020. godine. Planirano je da se postojeća prosječna dnevna proizvodnja i prodaja od 7.780 komada gotovih proizvoda u prvoj planskoj godini nakon izgradnje i opremanja novih pogona poveća na 9.330 komada ili za 20%. U punom razvoju projekta (u toku pete planske godine) prosječna dnevna proizvodnja se planira realizirati na nivou od 13.870 komada gotovih proizvoda ili za 78% više od postojećeg dnevnog prosjeka proizvodnje i prodaje.

Iskorištenost kapaciteta: Investitor planira postići optimalan nivo iskorištavanja instalisanih kapaciteta za proizvodnju gotovih proizvoda uz redovno održavanje pogona i novonabavljene opreme i to prosječno između 78-96% po planiranim godinama eksploatacije.

Tehnologija i sanitarno tehnički uslovi proizvodnje: Svi proizvodi investitora se proizvode po strogo propisanim recepturama i tehnološkim postupcima, koji garantiraju svježinu i stabilan kvalitet, oproban, već prepoznatljiv i tražen na tržištu. Kontrola kvaliteta gotovih proizvoda i ulaznih sirovina je svakodnevna, obavezna i strogo propisana procedura, a neposredno je obavljaju vodeći majstori-proizvođači. Sanitarno-higijenski uvjeti su strogo propisani i predmet su stalne interne i eksterne kontrole. Redovni higijensko sanitarni nalazi nadležne inspekcije potvrđuju visoku tehničko-tehnološku i sanitarno-higijensku disciplinu i ispravnost u proizvodnim pogonima i u distribuciji gotovih proizvoda ove firme.

Sezonalnost proizvodnje i prodaje: Dinamike dnevne proizvodnje i prodaje su ujednačeni. U narednom periodu investitor planira povećavati učešće u ukupnoj prodaji grupe visokoakumulativnih proizvoda “C” u skladu sa tržišnim potrebama i novim proizvodnim mogućnostima savremene proizvodne opreme, što će srazmjerno povećati bruto maržu i neto profite investitora, jer se radi o proizvodima sa višom prodajnom cijenom uz niže varijabilne troškove odnosno povećanom maržom. No, radi opreznosti investitor je u planskim projekcijama zadržao postojeće učešće varijabilnih troškova odnosno postojeću razliku u cijeni, tako da tu postoji mogućnost ostvarivanja veće marže i profita od projektovanih zahvaljujući opisanim asortimanskim izmjenama koje se zasnivaju na dobro procijenjenim tržišnim potrebama.

Izvori snabdijevanja sirovinama i energentima: Investitor je stabilizirao visoki kvalitet gotovih proizvoda zahvaljujući originalnim recepturama, savremenoj opremi i tehnologiji, stalnoj kontroli kvaliteta od strane zaposlenih vrhunskih majstora koji realiziraju proizvodnju, kao i stabilnim izvorima snabdijevanja sirovinama i repromaterijalima standardnog kvaliteta. Investitor je orijentisan uglavnom na 9 domaćih snabdjevača. Redovno snabdijevanje osnovnom sirovinom se vrši jednom sedmično, a po potrebi i češće. Ponuda je stabilna po kvalitetu i kvantitetu, kao i po cijenama, uslovima i rokovima plaćanja, što omogućava investitoru dugoročnije stabilno poslovanje i planiranje razvoja.

Asortiman proizvoda, obračun proizvodnje i prodaje

Normativi utrošaka sirovina, materijala i energije: U tehnološkom postupku proizvodnje gotovih proizvoda troši se nekoliko različitih sirovina i aditiva. U tabeli su specificirani normativi utrošaka sirovinskih i energetskih inputa kao i svi finansijski troškovi sirovinsko-energetskih inputa, odnosno cijene svakog inputa po jedinici mjere (komadu) kao i prodajne cijene gotovih proizvoda, odnosno prihodi od prodaje i troškovi sirovina, materijala i energije.

Kraj prvog dijela


[1] Detaljnije pročitati u Ž.Šain,E.Taso: Due diligence – Procjena vrijednosti osiguravajućeg društva,EFS UNSA,Sarajevo, 2015. str. 127.

[2] Kreditna analiza i ocjena osjetljivosti investicionog projekta je za potrebe ovog članka urađena uz pomoć Softvera za planiranje i ocjenu rizika kreditiranja investicija u privredi