Bankarstvo definitivno neće biti kao prije korona krize: Digitalizacija stiže koracima od...

Bankarstvo definitivno neće biti kao prije korona krize: Digitalizacija stiže koracima od sedam milja

388
0
PODIJELI

Zahvaljujući konzervativnom regulatornom pristupu i arhitekturi regulative tzv. bankarske unije, bosanskohercegovački bankarski sektor dočekao je novu krizu potpuno spreman • Prednosti korištenja elektronskog bankarstva, kartičnog poslovanja, online trgovanja nikada nisu tako snažno došle do izražaja kao posljednjih sedmica • Neke banke će vjerovatno preispitati prisustvo svojih poslovnica na određenim lokacijama • Na kraju, kriza bi mogla dovesti i do promjena u odnosima banaka prema klijentima

Piše: Borivoje SIMIĆ

Poslije krize ništa neće biti isto, fraza je koju smo u ovim danima suočavanja s pošasti korona virusa često mogli čuti. Doista jeste tako, jer su krize uvijek donosile preispitivanje, promjene obrazaca ponašanja, poslovnih modela…Ili, ako nisu prouzrokovale velike zaokrete onda su značile određena preusmjeravanja.

Već se može naslutiti kako s bankarstvom neće biti sve kako je bilo prije korona krize. Neke promjene vidjeli smo već na početku krize, primjerice da za komunikaciju s bankom ne morate fizički dolaziti u poslovnicu i do svog ličnog bankara, već sve, ili gotovo sve, možete obaviti elektronski, digitalno. Druge promjene bit će vidljive kasnije, u srednjem roku, ali o tome ćemo detaljnije u nastavku teksta.

IZBJEGNUTA IZNENAĐENJA IZ 2008. GODINE

Nesumnjivo da će na bankarstvo u Bosni i Hercegovini uticati ono što se dešava u vanjskom okruženju, prije svega u Evropskoj uniji, kao što je to uostalom bilo i do sada. Zahvaljujući konzervativnom regulatornom pristupu i arhitekturi regulative tzv. bankarske unije koja je iz Evrope prenesena u domaće zakonodavstvo, bosanskohercegovački bankarski sektor dočekao je novu krizu potpuno spreman, daleko spremniji nego što je to bilo u vrijeme krize koja je počela 2008. godine, a čiji repovi nisu potpuno iščezli ni do današnjih dana.

Jedan od tih repova je ekspanzivna monterna politika kojoj smo željeli vidjeti kraj, ali je dobila novo „povampirenje“ u vidu monetarnih intervencija sa trilionima eura koji su upumpavaju u ekonomiju kako bi se umanjili efekti trenutne krize.

Sve to će dakako imati odraza na kamatne stope, pa ako je referentni Euribor, za koji se vezuju kamatne stope komercijalnih banaka prije svega na dugoročne kredite, pokazao u posljednje vrijeme veće oscilacije, očekivati je određene promjene u kretanju inflacije, ali i promjene kamatnih stopa. Također, trebat će imati u vidu da će nakon recesije, u koju će privrede neminovno zaploviti u naredna dva ili tri kvartala, uslijediti period ubrzanog rasta, koji bi zbog niske baze u nekim slučajevima mogao čak biti i eksplozivan. U toj novoj realnosti važit će i neka nova običajnost, neka nova pravila koja će unekoliko promijeniti stanje koje smo do sada imali.

Smanjenje fizičkog kretanja kao mjera za suzbijanje virusa bilo je okidač za najveću promjenu koju je bukvalno za manje od mjesec dana doživjelo, zbog posvemašnje inertnosti prilično zapušteno, bosanskohercegovačko društvo.

PORASLA UPOTREBA KARTICA

Vidjeli smo kako se odjednom uspostavlja „učenje na daljinu“, kako elektronsko podnošenje poreznih prijava postaje opći standard, kako složene birokratske procedure u poslovanju s državom odjednom postaju jednostavnije…

Bankarski sektor kao predvodnik u prihvatanju novih trendova spremno je dočekao priliku za novi iskorak na polju digitalizacije. Prednosti korištenja elektronskog bankarstva, kartičnog poslovanja, online trgovanja nikada tako nisu snažno došle do izražaja u danima kada su fizičko kretanje i socijalni kontakt maksimalno ograničeni. I mada su brojne poslovnice banaka zatvorene, u onima na koje su klijenti preusmjereni nije bilo dugih redova, a čak je isplata penzija, obavljena u ograničenom broju dana i u uslovima skraćenog radnog vremena banaka, protekla bez pretjeranih gužvi. Sve ovo može se jednim dijelom pripisati smanjenom obimu poslova koji se obavljao s bankama zbog pada prometa preduzetnika i privrednih subjekata i sveopćeg karantina kojem su bili podvrgnuti građani te je potreba za odlaskom u banku postala rjeđa, ali dobrim dijelom i činjenicom da su ljudi i kompanije odlučili u većoj mjeri koristiti digitalne kanale da obave nužne finansijske poslove.

Iz banaka su u medijskim istupima navodili kako je upotreba kartica u vrijeme krize porasla, te kako je povećano i korištenje aplikacija u komunikaciji s banakama i vršenju plaćanja. Uostalom, trend korištenja elektronskog bankarstva i drugih digialnih kanala bio je i proteklih godina skokovit, a korona kriza ga je, sasvim sigurno, dodatno ubrzala.

SLIJEDI RACIONALIZACIJA POSLA

Na sve ove promjene ukazuju i sami predstavnici sektora, pa Boško Mekinjić, predsjednik Uprave Komercijalne banke, kaže:

– Bankarski sektor svakako očekuju određene promjene u postkriznom periodu. Tu, prije svega, mislim na dalji proces digitalizacije bankarskih proizvoda i usluga koji se sada pokazao kao jedan od elemenata za lakše prevazilaženje kriznog perioda. Naravno, i u drugim oblastima se pokazalo da sistem može funkcionisati putem digitalnih kanala, tako da očekujemo dalje širenje i uvođenje novih usluga i servisa koji će sigurno pojednostaviti i istovremeno pojeftiniti bankarske usluge.

Dodatni vjetar u leđa dale su vodeće kartičarske kuće Mastercard i Visa, koje su limit za beskontaktno kartično plaćanje podigle za 50 posto, na 60 KM, odnosno 90 KM. Kako su kazali iz Vise, više od 41 posto transakcija u Bosni i Hercegovini već se obavlja beskontaktno, pa će ovo povećanje dodatno unaprijediti i ubrzati kupovinu.

No, digitalizacija kojoj ćemo još više svjedočiti u narednim godinama donosi sa sobom i potrebu restrukturiranja osoblja. Mogli smo vidjeti kako je u evropskim bankama prisutno rezanje radne snage (najsvježiji primjeri su UniCredit i HSBC), a nove okolnosti ubrzane digitalizacije čak su natjerale najljuće konkurente na tržištu da otvaraju zajedničke poslovnice ili instaliraju zajedničke bankomate kako bi pokrile manje naseljena područja  u kojima se svakoj od tih banaka pojedinačno ne bi isplatilo imati fizičku poslovnicu. U Bosni i Hercegovini takve primjere možda nećemo vidjeti u bližoj budućnosti, jer je potreba za fizičkim poslovnicama još izražena, ali kao što je to bilo i nakon krize 2008. godine, određene korake u racionalizaciji poslovanja će se sigurno desiti.

ČVRSTO UZ KOMITENTE

Kriza je pokazala kako se i sa smanjenim brojem poslovnica i osoblja mogu opslužiti klijenti, što će biti signal za manje šalterskog osoblja, a više zaposlenika u back-office-ima koji će trebati odrađivati poslove povezane s digitalnim poslovanjem.

Vjerovatno će biti i banaka koje će preispitati prisustvo svojih poslovnica na određenim lokacijama, a čega je, možemo se prisjetiti, bilo i nakon krize 2008. godine. Na to će banke tjerati ne samo digitalizacija, nego i nastojanje da budu što produktivnije kako bi mogle imati zadovoljavajuće rezultate za svoje dioničare. Tim prije što će isplate dividendi trpjeti zbog zahtjeva regulatora, ali i s obzirom da će dobiti, barem za ovu godinu, gotovo vrlo sigurno, biti manje nego što su bile u vrijeme proteklog stabilnog razdoblja.

Na kraju, kriza bi mogla dovesti i do promjena u odnosima banaka prema klijentima. Kao što su tokom odobravanja olakšica u vrijeme trajanja privremenih mjera imali priliku „odvagati“ stanje i buduće izglede velikog broja svojih klijenata, banke će i isto tako i nakon krize morati biti čvrsto uz svoje komitente. Na to ih je i do sada tjerala konkurencija, jer su svi željeli sačuvati klijente koje su stekli, a sada će sa njima morati još bliskije sarađivati kako bi zajednički pronašli put oporavka. Zapravo se može podvući znak jednakosti između oporavka klijenata i boljitka banaka. Pri tome će individudalni i personalizovani pristup svakom kllijentu, bilo fizičkoj osobi ili kompaniji, biti važniji nego ikad.

I dok su u prethodnom razdoblju banke bile restriktivne u upravljanju kreditnim rizicima, sada će se naći pred iskušenjem labavljenja kriterija, jer će jednostavno sveukupno okruženje u kojem će se naći njihovi klijenti to tražiti. Rizična aktiva imala je pad u proteklom razdoblju, NPL-ovi su došli na poprilično nizak nivo, a suočavanje se novom “lošom” imovinom bit će neizbježno. U tom smislu bilo bi dobro da banke imaju pomoć države u boljem definisanju pravnog okvira za prodaju “loših kredita” kako bi oslobađanje od nekvalitetne imovine na ovaj način bilo češće nego što je to bilo do sada.

Bitnost banaka u krizno vrijeme nije potrebno puno objašnjavati, pogotovo u državi kakva je Bosna i Hercegovina gdje je finansijski sistem bankocentričan, a ovaj sektor kičma i glavna poluga ekonomskog razvoja.

PRILIKA ZA BOLJI ODNOS DRŽAVE I BANAKA

Koliko će biti važna uloga banaka u oporavku i kreiranju ekonomskog rasta nakon očekivanog zapadanja u recesiju, objasnili su analitičari Raiffeisen Bank International Gunter Deuber, Casper Engelen i Andreas Schwab u svojoj analizi “COVID-19 & CEE: Prva procjena zaraze – uključujući realnu ekonomiju i bankarski sektor“.

Oni kažu da će glavni zajmodavci koji djeluju u regiji djelovati kao stabilizator.

Gledajući prema naprijed, trenutnu krizu možemo vidjeti i kao priliku za uravnoteženiji odnos između politike i banaka nego posljednjih godina. Banke će sada morati igrati ključnu ulogu u zaustavljanju insolventnosti i prijeko potrebnoj makro stabilizaciji u narednim mjesecima. Štoviše, u trenutnoj situaciji važno je zapamtiti i “naučene lekcije” iz posljednje krize i Bečke inicijative. Ovdje je mnogo postignuto učinkovitom saradnjom između privatnog sektora i javnih vlasti (uključujući finansijsku potporu MMF-a i EU-a). U tom pogledu, u to vrijeme je vjerovatno bilo utrošeno manje javnih sredstava nego u scenariju bez takve saradnje. Pored toga, koncentracija rizika u bankarskim sektorima centralne i istočne Europe (u smislu matičnih zemalja vodećih banaka u regiji) pretvorila se u pozitivan faktor ovdje. Stoga je sve važnije da se ta iskustva uzmu u obzir u trenutnom okruženju koje se brzo pogoršava, naveli su Raiffeisenovi istraživači.

No, u svemu bit će bitno i ono što pripadnici sektora opetovano naglašavaju, a to je da će im u saniranju posljedica krize biti potrebna pomoć drugih institucija, odnosno same države.  Oči će narednih mjeseci biti uprte u banke ne samo od privatnog sektora koji će htjeti pažnju i nove povoljne kreditne linije, nego i od javnog sektora, koji također očekuje podršku.

Sve ovo, dakle, donosi nešto manje komotnu poziciju u kojoj će se banke naći u postkrizno vrijeme nego kakva je ona bila u stabilnom razdoblju i stavlja ih u nova iskušenja na koja će trebati odgovoriti, zarad općeg, a samim time ujedno i vlastitog dobra.