Dr. Edin Taso, autor više knjiga iz oblasti osiguranja: Većini građana i...

Dr. Edin Taso, autor više knjiga iz oblasti osiguranja: Većini građana i firmi osiguranje je višak ili trošak iz nužde

Intervju za Banke & Biznis

177
0
PODIJELI

Uspostavljena složena struktura i skupa administracija opterećuje zarađenu premiju osiguranja i obara konkurentsku sposobnost domaćeg sektora osiguranja // U nekim slučajevima velikih materijalnih šteta npr. usljed poplava koje su zadesile BiH u 2014.godini, za neke osiguravatelje je ključno pitanje bilo jesu li uspjeli izbjeći veće odlive gotovine za isplate šteta po ugovorenim policama, što je potpuno pogrešan pristup // Ne računajući banke, osiguravajuća društva su najveći institucionalni investitor u Evropi a bh. društva raspoloživa novčana sredstva ulažu izvan BiH, i to u obveznice zemalja članica EU kao što su npr. obeznice Rumunije, Latvije…

Razgovarao: Zlatko VUKMIROVIĆ

  • Poštovani gospodine Taso, koje su, po Vama, glavne smetnje za bolji rad osiguravajućih društava u BiH?

– I pored velikih napora nosilaca ove privredne grane kod nas i ostvarenog kontinuiranog rasta ukupne premije osiguranja, angažovane poslovne imovine i kapitala u protekloj dekadi, ipak je potencijal tržišta i finansijski potencijal 26 osiguravajućih društava i jednog reosiguravajućeg društva u BiH vrlo mali, ograničen i usitnjen kako u odnosu na domaći bankarski sektor, tako i pogotovu u odnosu na međunarodnu konkurenciju u osiguranju i finansijskom tržištu.

Uzroci tome su brojni: nedovoljna privredna razvijenost, nerazvijeno i nedovoljno povezano domaće tržište uključujući i tržište osiguranja, gubitak tradicionalnih tržišta i poslova domaćih kompanija u inostranstvu, zatim usljed ratne i poratne devastacije prestanak rada i nestanak brojnih domaćih privrednih kompanija koje su bile nosioci privrednog razvoja, izvoza i zapošljavanja, neuspjela privatizacija preostalih kompanija sa većinskim državnim kapitalom, nedovoljne investicije u privredu i infrastrukturni razvoj, u nauku i tehnologiju, velika i rastuća nezaposlenost, niske plaće u realnom sektoru i nesrazmjerno velika izdvajanja za doprinose i poreze na plaće, brži rast cijena roba i usluga, posljedični pad standarda i kupovne moći stanovništva. Potom prekomjerni politički-birokratski uticaj na ukupne društveno-ekonomske tokove i na vrlo oskudne investicije, razorni uticaj korupcije i nepotizma koji obaraju konkurentnost, kvalitet, produktivnost, ekonomičnost, konstantna politička nestabilnost i krizne situacije koje odvraćaju investitore i destabilizuju ukupne društveno-ekonomske tokove u BiH, prezaduženost države (entiteta) sa tendencijom daljeg zaduživanja, veoma skupi državni aparat, socijalna izdvajanja iznad mogučnosti, veliki problemi sa emigrantima iz zemalja Bliskog i Srednjeg istoka, sve brojnija emigracija radno sposobne i stručno kvalifikovane omladine iz BiH zbog ekonomskih razloga, ali i zbog stalne političke nestabilnosti kod nas. Svi nabrojani uzroci nepovoljno utiču na sve privredne grane u BiH, pa tako i na domaću industriju osiguranja.

Za pravni sistem osiguranja u Bosni i Hercegovini (BiH) karakteristično je da su na nivou države organizovane Agencija za osiguranje u BiH (i donesen zakon o ovoj Agenciji) i Biro zelene karte u BiH, dok su na nivou entiteta Federacije BiH (FBiH) i Republike Srpske (RS), doneseni zakonski i podzakonski akti o osiguranju imovine i lica i životnom osiguranju, zatim entitetske agencije za superviziju osiguranja i zaštitni fondovi, aktuarska društva. Uspostavljena složena struktura i skupa administracija opterećuje zarađenu premiju osiguranja i obara konkurentsku sposobnost domaćeg sektora osiguranja.

NEMAMO NAVIKU DA SE OSIGURAVAMO

  • Kakva je u BiH svijest o mjestu i ulozi osiguranja općenito?

– Većina stanovništva i potencijalnih osiguranika (fizičkih i pravnih lica) nemaju naviku da se osiguravaju, ni sebe, ni imovinu. Za veliki dio njih je osiguranje suvišno ili trošak iz nužde. Osigurava se samo ono što je po zakonu obavezno, prvenstveno obavezno AO osiguranje. Ovo najbolje potvrđuju podaci o strukturi ostvarene premije osiguranja kod nas i u ekonomski razvijenom okruženju:

U BiH dominantna vrsta osiguranja je osiguranje od autoodgovornosti sa 50,0% (u 33 države članice CEA učešće AO u 2015. je, prema podacima CEA Statistics, oko 11%) od ukupne premije. Premija životnog osiguranja učestvuje sa oko 21% (u članicama CEA je oko 60,7%), a ukupna premija od 18 vrsta neživotnih osiguranja učestvuje sa oko 79% u ostvarenoj ukupnoj premiji (u članicama CEA učešće je oko 39,3%).

Većina domaćih osiguravatelja su fokusirani na obavezna osiguranja AO i poneki rizik koji je vezan za tu policu (dopunsko osiguranje nezgode, djelimično ili potpuno kasko vozila, isključivo iz razloga što se radi o kratkoročnim ugovorima kod kojih je većim dijelom zagarantovana naplata). Ali, kod ove vrste osiguranja kod nas je problem taj što su osiguravajuća društva vremenom dozvolila da ta polica obaveznog osiguranja košta mnogo više (4 pa čak i do 5 puta više) od dozvoljenog (aktuarskim metodama izračunatog) iznosa troškova, što se direktno odražava na poslovni uspjeh kao i lividnost društva, posebno ako se kvota šteta za ovaj vid osiguranja poveća.

Za kvalitativnu izmjenu strukture i povećanje broja osiguranja potrebna je kontinuirana zajednička aktivnost svih osiguravatelja, entitetskih agencija za nadzor osiguranja, udruženja društava za osiguranje, ukupne struke i nauke u pravcu širokog obuhvata kompanija i stanovništva svih starosnih grupa počevši od školskog uzrasta, edukacijim o značaju i koristima od osiguranja, a prema iskustvima koje već desetljećima postižu razvijene ekonomije u industriji osiguranja i ukupnom finansijskom sektoru.

  • Koliko  građani i menadžeri razumiju šta znači biti osiguran ili neosiguran?

– Za veliki dio osiguranika, a i menadžera u kompanijama kod nas, osiguranje je primarno trošak, a tek sekundarno predstavlja način upravljanja rizicima kojima su izloženi u poslovanju, odnosno u svakodnevnom životu. Zbog takvog pristupa i potpuno pogrešnog poimanja značaja i uloge osiguranja kod nas neki privredni subjekti se propuštaju osigurati čak i kada je to određeno obligatornim propisima.

IZ ŠTETA OD POPLAVA 2014. NISMO NIŠTA NAUČILI

  • Dosta nam govore iskustva sa npr. putničko-zdravstvenim osiguranjima ili sa čuvenim poplavama iz 2014. godine. Kakav je Vaš komentar?

– U nekim slučajevima velikih materijalnih šteta npr. usljed poplava koje su zadesile BiH u 2014.godini, za neke osiguravatelje je ključno pitanje bilo jesu li uspjeli izbjeći veće odlive gotovine za isplate šteta po ugovorenim policama. Takav pristup je potpuno pogrešan i od strane osiguravajućeg društva, a pogotovu je nerazuman za pravna i fizička lica koja su u poplavama pretrpili materijalnu štetu a da prethodno nisu bili osigurani. Jer, da su se i osiguravatelji i osiguranici u obostranom interesu zalagali da u što većem broju rizici budu osigurani, uz obračunate premije po pravilima struke uz optimalan broj osiguranih slučajeva, tada bi se većina rizika mogli pokriti. Ali nedostajala je i danas nedostaje sveopća svijest o značaju, potrebi i koristima od osiguranja kod nas. Uprkos negativnim iskustvima i velikoj pretrpljenoj materijalnoj šteti iz maja 2014. godine, ostvaruju se negativni trendovi učešća ostvarene premije imovinskih osiguranja u periodu 2013.- 2018. godine u kojem se njihov udio u ukupnoj premiji smanjuje sa 10,07% 2013.godine na 7,67% 2018.godine (ili po godinama: 2015.g. 9,77%, 2017.g. 8,23%) – Prema podacima Agencije za osiguranje u BiH.

U vrijeme katastrofalnih poplava 2014. godine većina osiguranika koji su imali policu osiguranja imovine nisu bili osigurani od poplava, od klizanja tla i sl., jer se radi o dopunskim rizicima koji se posebno ugovaraju i za koje se obračunava poseban dodatak na premiju. No, izostala je potpuna informisanost osiguranika koji su bili spremni platiti i veću premiju samo da imaju adekvatnu policu osiguranja od potencijalnih rizika koji su se zaista i desili. Da bi se ovo preduprijedilo, društva za osiguranje kao i profesionalni posrednici u osiguranju bi trebali potencijalnom osiguraniku objasniti sve benefite i uslove svakog ponuđenog proizvoda osiguranja.

Slična je situacija ili bolje rečeno spora reakcija domaćih osiguravatelja  dogodila se i sa putničkim i zdravstvenim osiguranjem. Do 2010. godine ovaj vid osiguranja je u ukupnoj premiji učestvovao oko 2%. Kada je za BH građane stupio na snagu bezvizni režim za EU, prestala je i obaveza putničkog zdravstvenog osiguranja. Pri tome, domaći osiguravatelji nisu uspjeli zadržati učešće ovog osiguranja u obliku ponude dobrovoljnog putničkog i zdravstvenog osiguranja. Tek u posljednje vrijeme je intenzivnije zastupljen u ponudi osiguravajućih društava ovaj vid osiguranja sa učešćem u ukupnoj premiji od oko 1,57% u 2018.godini. Sada domaći osiguravatelji prema potrebama osiguranika za dopunskim zdravstvenim osiguranjem investiraju u zdravstvene poliklinike ili ugovoraju posebnu saradnju kako bi osiguranike privukli i ponudili im kvalitetnu uslugu, što predstavlja pozitivne pomake. 

OGRANIČENE MOGUĆNOSTI ULAGANJA SLOBODNIH SREDSTAVA OSIGURANJA

  • Ima li, s druge strane, dovoljno proizvoda i usluga koje osiguravajuća društva u BiH nude građanima i pravnim licima?

– Veliki broj društava imaju dozvole za rad svim vidovima neživotnih osiguranja (18 vrsta) kao i životnim osiguranjem (vrsta 19). Umijeće svakog društva je da bude konkurentnije kako po proizvodu koji nudi, kvalitetu i cijenovno, tako i po kanalima prodaje, odnosno prema stepenu isplaćenih šteta. Za svaki taj proizvod osiguranja potrebno je da društvo ima tehničke osnove na bazi kojih je utvrdio cijenu/tarifu, a koja opet zavisi od mnogo drugih faktora. Preduslovi za navedeno su adekvatna baza podataka, kvalitetni-stručni kadrovi i adekvatna strategija uprave društva.

  • Kada se uporedi rad osiguravajućih društava u razvijenim zemljama i u BiH, postoji li i kakva razlika u realnom poslovanju i životu građana i pravnih lica?

– Uz već naznačene razlike u navikama klijenata osiguranja i u različitom poimanju značaja/potrebe i koristi od osiguranja za pojedinca i za zajednicu, kao i uz opisane probleme i skromne rezultate privrede i ukupnog društveno-ekonomskog razvoja u BiH, u razvijenim tržišnim ekonomijama postižu se neuporedivo bolji finansijski rezultati i realizuje višestruko dinamičniji i efikasniji ukupan privredni i društveno-ekonomski rast i razvoj uključujući i industriju osiguranja. Rezultat je to razvijenije privredne i ukupne infrastrukture karakteristične za razvijenu, globalno povezanu tržišnu ekonomiju. Ovakav dinamičan i efikasan privredni rast i razvoj naročito je stimuliran i kontinuiranim investiranjem ovih ekonomija u razvoj i primjenu naučnih i tehničkih dostignuća u svim oblastima privrede i društva.

Ne računajući banke, osiguravajuća društva su najveći institucionalni investitor u Evropi. U 2015. godini ukupni plasmani društava za osiguranje u Evropi iznosi 9,9 milijarde eura [http://www.insuranceeurope.eu/insurancedata]. U BiH su znatno skromnije ukupne investicije sektora osiguranja. Poređenja radi, sektor osiguranja u BiH je u 2015. godini ukupno investirao 1.120,7 miliona KM od čega 21,9% u vrijednosne papire, udjele i zajmove, u nekretnine 13,8%, depozite i gotovinu 54,5% i 6,1% u ostala ulaganja.

Važno je istaći da su u razvijenim tržišnim ekonomijama višestruko veće i raznovrsnije mogućnosti za investiranje zahvaljujući ponudi velikog broja različitih vrsta finansijskih instrumenata na finansijskim tržištima, dok su kod nas mogućnosti ulaganja slobodnih sredstava osiguranja vrlo ograničene.

Društva za osiguranje iz BiH su primorana da zbog nerazvijenosti domaćeg tržišta kapitala, a prvenstveno tržišta novca, privremeno raspoloživa novčana sredstva ulažu izvan BiH, i to u obveznice zemalja članica EU kao što su npr. obeznice Rumunije, Latvije i sl. (zbog većih stopa povrata), pri tome ne ispunjavajući osnovnu funkciju institucionalnog investitora u BiH, u smislu ulaganja u infrastrukturne projekte BiH, najčešće iz razloga nepostojanja obveznica za takvu namjenu na različitim nivoima u BiH. Bilo bi dobro kada bi vlast u BiH prepoznala kao mogući potencijal ovaj vid finansiranja infrastrukturnih projekata i uz adekvatne prinose na ova ulaganja privukla privremeno slobodna novčana sredstva akumulirana u društvima za osiguranje.

Ključni preduslovi efikasnog investiranja privremeno slobodnih sredstava osiguranja i obezbjeđivanja likvidnosti, solventnosti, profitabilnosti, dinamičnog, efikasnog rasta i razvoja industrije osiguranja u razvijenim zemljama su: (1) razvijena finansijska tržišta, (2) kontinuirani razvoj i primjena moderne portfolio teorije i modela za procjenu rizične vrijednosti kod upravljanja investicijama u vrijednosne papire, (3) implementacija savremene metodologije za analizu i ocjenu ekonomske opravdanosti kreditiranja privrednih investicija i, (4) primjena savremenih informacionih tehnologija u upravljanju poslovnim transakcijama na finansijskim tržištima, a posebno u upravljanju investicionim portfoliom osiguravajućih kompanija.

U Evropskoj uniji je također evidentan trend smanjenja ukupnog broja osiguravajućih društava kao rezultat okrupnjavanja finansijskih institucija (u procesima preuzimanja i spajanja) s ciljevima povećanja profita, efikasnosti i zaštite od rizika poslovanja. Također, u BiH je u toku okrupnjavanje domaćih osiguravajućih društava (Grawe Sarajevo i VGT, BSO i Zovko osiguranje, Grawe Banja Luka i Atos) sticanjem većinskih kvalificiranih udjela i spajanjem. Ali, u odnosu na okruženje osiguravajuća društva u BiH su i dalje usitnjena (organizaciono kao i po vrijednosti imovine i kapitala) i postižu vrlo neujednačene efekte mjereno ostvarenom bruto premijom po društvima u odnosu na uloženi kapital, angažovanu imovinu i broj radnika.

IMAMO VELIKI POTENCIJAL

  • Kako vidite budućnost industrije osiguranja u BiH i regiji. Da li mi i koliko zaostajemo za susjedima? Kakve su uopće šanse  za intenzivniji razvoj sektora osiguranja u BiH?

– U prvom redu treba istaći da je u BiH, nakon posljednjeg rata do danas, osnovano nekoliko hiljada novih malih i srednjih privrednih subjekata u realnom sektoru u različitim oblastima proizvodnje i usluga od kojih se dobar dio uspješno razvijaju i posluju na domaćem tržištu kao i u izvozu.  Ovi rastući privredni subjekti predstavljaju važan potencijal budućeg bržeg rješavanja nagomilanih problema u domaćoj privredi i društvu, svakako uz postojeće afirmisane i snažne domaće privredne kompanije iz elektro-energetskog sektora, telekomunikacija, namjenske, metalo-prerađivačke i drvne industrije, građevinarstva i dr. koje uspješno posluju. Ove privredne kompanije predstavljaju realan potencijal i moguću okosnicu budućeg efikasnijeg i bržeg ekonomskog rasta i razvoja u BiH, rasta proizvodnje i zapošljavanja, povećanja izvoza, smanjivanja uvoza, razvoja i jačanja jedinstvenog tržišta roba, usluga i rada i u tom okviru i na tim osnovama bržeg razvoja i domaće industrije osiguranja, povećanje broja osiguranih rizika u BiH i rast premije osiguranja, ali uz realizaciju niza mjera usmjerenih na rješavanje prepreka i ograničavajućih faktora razvoja koji su nabrojani u odgovorima na prvo pitanje.

U budućnosti je nužna digitalizacija i proširenje asortimana usluga osiguranja i kanala prodaje: vodeće ekonomije u svijetu intenzivno investiraju i ubrzano, krupnim koracima, ulaze u savremeno tehnološko doba označeno kao Četvrta industrijska revolucija koja se nastavlja na digitalizaciju i koju simboliziraju tzv. “pametne tvornice”, vještačka inteligencija, robotika, internet stvari, vozila bez vozača, kvantni kompjuteri, nano i biotehnologija. Ovi novi proizvodi postaju predmetom osiguranja, te se uključuju u portfolio osiguravajućih usluga savremenih osiguravajućih kompanija. Istovremeno, cjelokupna savremena industrija osiguranja u svijetu završila je proces digitalizacije u poslovanju, komuniciranju sa klijentima, promociji i prodaji osiguravajućih usluga. Digitalizacija je ubrzala sve relevantne poslovne procese i donijela proširenje portfolia osiguranja, veću premiju, uštede vremena i operativnih troškova, a time povećanje profita osiguravajućih društava.

Ali, u odnosu na regiju, a pogotovu u odnosu na razvijeni svijet, implementacija digitalne tehnologije u industriji osiguranja u BiH je tek na početku i u ovom trenutku ovaj sektor kod nas nije spreman za promjene koje donosi četvrta industrijska revolucija. Svakako je ograničavajući faktor to što još uvijek nemamo usvojen zakon o elektronskom potpisu i sl.

BITI SPREMAN ZA NOVE PROPISE

Regulativa Solventnost II za industriju osiguranja Evropske unije, (koja očekuje i BiH naročito imajući u vidu ciljeve BiH da postane ravnopravna članica EU), zasniva se na primjeni zakonodavstva po kojem se pri obračunu minimalnog zahtijevanog kapitala (MCR) i zahtijevanog solventnog kapitala (SCR) uključuju svi relevantni rizici osiguravajućeg društva. Cilj režima Solvency II u EU je da se formiranjem graničnih kapitalnih zahtjeva za period jedne godine obezbijedi veći stepen zaštite osiguranika od neočekivanih gubitaka i istovremeno obezbijedi profitabilnost i konkurentnost osiguravajućih društava.

Sektor osiguranja u BiH uprkos brojnim preprekama se mora pripremati i prilagođavati za uvođenje ovog režima kod nas, svakako postupno u skladu sa ekonomskim, tržišnim i drugim mogućnostima i specifičnostima u BiH. Pored toga, potrebno je na vrijeme da se pripremi sektor osiguranja BiH za primjenu MSFI 17 (čija je primjena obavezna od 2021., bez obzira na članstvo EU, za razliku od Solvency II).

  • Na koncu, šta mislite o banko-osiguranju kao “kanalu prodaje” proizvoda bankarstva i osiguranja?

– Među stanovništvom u razvijenim zemljama osiguranje života postajalo je sve popularnije, uz istovremeno smanjivanje ulaganja u banke (niske kamatne stope i sl.). S tim u vezi, razvija se ponuda i prodaja životnih osiguranja uz podizanje kredita u banci kojom banke i osiguravatelji ovom kombinovanom ponudom i prodajom povećavaju ukupnu prodaju i prihode, smanjuju troškove i ostvaruju veće profite.

Rukovodeći se istim ekonomskim ciljevima i praksom banaka i osiguravatelja u EU, u BiH osiguravajuća društva i banke također organizuju ponudu usluga banko osiguranja – ugovaranja životnog osiguranja zajedno sa podizanjem kredita u banci pri čemu se za slučaj smrti osigurane osobe kredit plaća iz ugovorenog osiguranja. U pravilu je osigurana osoba korisnik kredita (a može i neko drugo lice). Budući da je iz ovog osiguranja isključena štednja, osigurana suma za slučaj smrti osigurane osobe se protekom vremena smanjuje srazmjerno preostalom iznosu neotplaćenog dijela kredita, te je na kraju otplate kredita odnosno ugovorenog perioda osiguranja jednaka nuli. U pravilu je, dakle, ugovoreni period trajanja životnog osiguranja jednak periodu/roku otplate kredita, a osigurana suma jednaka iznosu kredita.  Uz osnovno osiguranje za slučaj smrti osigurane osobe u opciji su i dodatna osiguranja za slučajeve invalidnosti usljed nezgode, zatim određenih bolesti itd.

Ova oblast je regulisana i domaćim propisima usklađivanjem zakonske regulative (2016. godine), iako je u poslovnoj praksi u BiH ovaj kanal prodaje već bio u primjeni. U ovom pogledu propisana su i određena ograničenja, te se kroz banko kanal mogu nuditi isključivo dobrovoljni vidovi osiguranja.